a koja će imati zadaću nadgledanja njezine primjene. Države članice mogu tu ulogu dodijeliti
postojećem tijelu ili tijelima.
U tom se odjeljku usredotočuje na to kako se Direktivom NIS poboljšava pripravnost država
članica uvođenjem zahtjeva za imenovanje djelotvornih nacionalnih nadležnih tijela i timova
za odgovor na računalne sigurnosne incidente (CSIRT-ova). Drugim riječima, tim je
odjeljkom obuhvaćena obveza imenovanja nacionalnih nadležnih tijela, uključujući ulogu
jedinstvene kontaktne točke. Razmatraju se tri teme: (a) moguće nacionalne upravljačke
strukture (npr. centralizirani, decentralizirani modeli itd.) i drugi zahtjevi; (b) uloga
jedinstvene kontaktne točke i (c) timovi za odgovor na računalne sigurnosne incidente.
3.1. Vrsta nadležnih tijela
Člankom 8. Direktive NIS od država članica zahtijeva se imenovanje nacionalnih nadležnih
tijela za sigurnost mrežnih i informacijskih sustava te se izričito priznaje mogućnost
imenovanja „jednog ili više nacionalnih nadležnih tijela”. U uvodnoj izjavi 30. Direktive
objašnjen je taj politički izbor: „S obzirom na razlike u nacionalnim upravljačkim strukturama
i radi zaštite već postojećih sektorskih rješenja ili nadzornih i regulatornih tijela Unije te kako
bi se izbjegla udvostručivanja, države članice trebale bi biti u mogućnosti odrediti više od
jednog nadležnog nacionalnog tijela čija je odgovornost izvršavanje zadaća povezanih sa
sigurnošću mrežnih i informacijskih sustava operatorâ ključnih usluga i pružateljâ digitalnih
usluga u okviru ove Direktive.”
U skladu s time države članice mogu odlučiti imenovati jedno središnje tijelo koje će biti
zaduženo za sve sektore i usluge obuhvaćene Direktivom ili nekoliko tijela, ovisno, na
primjer, o vrsti sektora.
Kada odlučuju o pristupu, države članice mogu svoju odluku temeljiti na iskustvu stečenom
primjenom nacionalnih pristupa koji se upotrebljavaju u kontekstu postojećeg zakonodavstva
o zaštiti ključne infrastrukture (CIIP). Kako je opisano u tablici 1., u slučaju CIIP-a, države
članice odlučile su pri dodjeli nadležnosti na nacionalnoj razini primijeniti centralizirani ili
decentralizirani pristup. Nacionalni primjeri ovdje se navode samo radi ilustracije i kako bi se
države članice upoznale s postojećim ustrojstvenim okvirima. Komisija stoga ne tvrdi da bi se
model koji se u određenoj zemlji upotrebljava za CIIP trebao nužno upotrebljavati za
prenošenje Direktive NIS.
Države članice mogu se odlučiti i za različita hibridna rješenja koja uključuju elemente
centraliziranog i decentraliziranog pristupa. Izbor se može izvršiti u skladu s prethodnim
nacionalnim upravljačkim rješenjima za različite sektore i usluge obuhvaćene Direktivom ili
nadležna tijela i relevantni dionici koji su identificirani kao operatori ključnih usluga i
pružatelji digitalnih usluga mogu utvrditi nove modele. Važni čimbenici na kojima će države
članice temeljiti svoj izbor mogu uključivati i stručno znanje o kibersigurnosti, pitanja
povezana s resursima, odnose između dionika i nacionalne interese (na primjer gospodarski
razvoj, javna sigurnost itd.).
11
Select target paragraph3
Connect to a paragraph
Connect to an entity
Disable highlights
Add to table of contents