a koja će imati zadaću nadgledanja njezine primjene. Države članice mogu tu ulogu dodijeliti postojećem tijelu ili tijelima. U tom se odjeljku usredotočuje na to kako se Direktivom NIS poboljšava pripravnost država članica uvođenjem zahtjeva za imenovanje djelotvornih nacionalnih nadležnih tijela i timova za odgovor na računalne sigurnosne incidente (CSIRT-ova). Drugim riječima, tim je odjeljkom obuhvaćena obveza imenovanja nacionalnih nadležnih tijela, uključujući ulogu jedinstvene kontaktne točke. Razmatraju se tri teme: (a) moguće nacionalne upravljačke strukture (npr. centralizirani, decentralizirani modeli itd.) i drugi zahtjevi; (b) uloga jedinstvene kontaktne točke i (c) timovi za odgovor na računalne sigurnosne incidente. 3.1. Vrsta nadležnih tijela Člankom 8. Direktive NIS od država članica zahtijeva se imenovanje nacionalnih nadležnih tijela za sigurnost mrežnih i informacijskih sustava te se izričito priznaje mogućnost imenovanja „jednog ili više nacionalnih nadležnih tijela”. U uvodnoj izjavi 30. Direktive objašnjen je taj politički izbor: „S obzirom na razlike u nacionalnim upravljačkim strukturama i radi zaštite već postojećih sektorskih rješenja ili nadzornih i regulatornih tijela Unije te kako bi se izbjegla udvostručivanja, države članice trebale bi biti u mogućnosti odrediti više od jednog nadležnog nacionalnog tijela čija je odgovornost izvršavanje zadaća povezanih sa sigurnošću mrežnih i informacijskih sustava operatorâ ključnih usluga i pružateljâ digitalnih usluga u okviru ove Direktive.” U skladu s time države članice mogu odlučiti imenovati jedno središnje tijelo koje će biti zaduženo za sve sektore i usluge obuhvaćene Direktivom ili nekoliko tijela, ovisno, na primjer, o vrsti sektora. Kada odlučuju o pristupu, države članice mogu svoju odluku temeljiti na iskustvu stečenom primjenom nacionalnih pristupa koji se upotrebljavaju u kontekstu postojećeg zakonodavstva o zaštiti ključne infrastrukture (CIIP). Kako je opisano u tablici 1., u slučaju CIIP-a, države članice odlučile su pri dodjeli nadležnosti na nacionalnoj razini primijeniti centralizirani ili decentralizirani pristup. Nacionalni primjeri ovdje se navode samo radi ilustracije i kako bi se države članice upoznale s postojećim ustrojstvenim okvirima. Komisija stoga ne tvrdi da bi se model koji se u određenoj zemlji upotrebljava za CIIP trebao nužno upotrebljavati za prenošenje Direktive NIS. Države članice mogu se odlučiti i za različita hibridna rješenja koja uključuju elemente centraliziranog i decentraliziranog pristupa. Izbor se može izvršiti u skladu s prethodnim nacionalnim upravljačkim rješenjima za različite sektore i usluge obuhvaćene Direktivom ili nadležna tijela i relevantni dionici koji su identificirani kao operatori ključnih usluga i pružatelji digitalnih usluga mogu utvrditi nove modele. Važni čimbenici na kojima će države članice temeljiti svoj izbor mogu uključivati i stručno znanje o kibersigurnosti, pitanja povezana s resursima, odnose između dionika i nacionalne interese (na primjer gospodarski razvoj, javna sigurnost itd.). 11

Select target paragraph3

Connect to a paragraph
Connect to an entity
Disable highlights
Add to table of contents