koje pružaju”. Stoga operatori ključnih usluga ne bi trebali prijavljivati manje incidente nego samo ozbiljne incidente koji utječu na kontinuitet pružanja ključne usluge. U članku 4. stavku 7. incident se definira kao „bilo koji događaj koji ima stvaran negativni učinak na sigurnost mrežnih i informacijskih sustava”. Pojam „sigurnost mrežnih i informacijskih sustava” definira se u članku 4. stavku 2. kao „sposobnost mrežnih i informacijskih sustava da odolijevaju, na određenoj razini pouzdanosti, bilo kojoj radnji koja ugrožava dostupnost, autentičnost, cjelovitost ili povjerljivost pohranjenih ili prenesenih ili obrađenih podataka ili srodnih usluga koje ti mrežni i informacijski sustavi nude ili kojima omogućuju pristup”. Stoga bi svaki događaj koji ima negativan utjecaj ne samo na dostupnost nego i na autentičnost, cjelovitost ili povjerljivost podataka ili povezanih usluga mogao pokrenuti obvezu obavješćivanja. Kontinuitet usluge koji se spominje u članku 14. stavku 3. može se ugroziti ne samo u slučajevima fizičke dostupnosti, već i bilo kojim drugim sigurnosnim incidentom koji utječe na pravilno pružanje usluge33. Posebna radna skupina unutar skupine za suradnju priprema neobvezujuće smjernice o okolnostima u kojima su operatori ključnih usluga dužni obavješćivati o incidentima u skladu s člankom 14. stavkom 7. i o formatu i nacionalnom postupku obavješćivanja. Planira se da će smjernice biti dovršene do četvrtog tromjesečja 2017. Različiti nacionalni zahtjevi za obavješćivanje mogu dovesti do pravne nesigurnosti, složenijih i opterećujućih postupaka i znatnih administrativnih troškova za pružatelje koji djeluju preko granica. Komisija stoga pozdravlja rad skupine za suradnju. Kao i u slučaju zahtjeva u pogledu sigurnosti, Komisija potiče države članice da pažljivo prate dokument sa smjernicama koji će izraditi skupina za suradnju kako bi nacionalne odredbe o prijavi incidenata bile što usklađenije. 4.4. Direktiva NIS, Prilog III.: pružatelji digitalnih usluga Pružatelji digitalnih usluga (DSP-ovi) druga su kategorija subjekata uključenih u područje primjene Direktive NIS. Ti se subjekti smatraju važnim gospodarskim subjektima jer ih mnoga poduzeća upotrebljavaju za pružanje svojih usluga, a prekid u pružanju digitalnih usluga mogao bi utjecati na ključne gospodarske i društvene aktivnosti. 4.4.1. Kategorije pružatelja digitalnih usluga U članku 4. stavku 5. u kojem se definiraju digitalne usluge upućuje se na pravnu definiciju iz članka 1. stavka 1. točke (b) Direktive 2015/1535 sužavanjem područja primjene na vrste usluge navedene u Prilogu III. U članku 1. stavku 1. točki (b) Direktive (EU) 2015/1535 te se usluge definiraju kao „svaka usluga koja se obično pruža uz naknadu, na daljinu, elektroničkim sredstvima te na osobni zahtjev primatelja usluga”, a u Prilogu III. Direktivi navedene su tri posebne vrste usluga: internetsko tržište, internetska tražilica i usluge računalstva u oblaku. Za razliku od operatora ključnih usluga, Direktivom se ne traži od država članica da identificiraju pružatelje digitalnih usluga na koje bi se potom primjenjivale relevantne obveze. Stoga će se relevantne obveze iz Direktive, odnosno sigurnosni zahtjevi i 33 Isto se primjenjuje na pružatelje digitalnih usluga. 31

Select target paragraph3

Connect to a paragraph
Connect to an entity
Disable highlights
Add to table of contents