Pojam središte za razmjenu internetskog prometa definiran je u članku 4. stavku 13. i dodatno pojašnjen u uvodnoj izjavi 18. i može se opisati kao mrežni instrument koji omogućuje međusobno povezivanje više od dvaju neovisnih tehnički autonomnih sustava, prvenstveno u svrhu olakšavanja razmjene internetskog prometa. Središte za razmjenu internetskog prometa može se opisati i kao fizička lokacija na kojoj više mreža može razmjenjivati internetski promet s pomoću prekidača. Glavna je svrha IXP-a omogućiti mrežama izravno međusobno povezivanje posredstvom središta za razmjenu, a ne posredstvom jedne ili više mreža treće strane. Pružatelj IXP-a u načelu nije odgovoran za preusmjeravanje internetskog prometa. Preusmjeravanje prometa obavljaju pružatelji mrežnih usluga. Postoje brojne prednosti izravnog međusobnog povezivanja, ali glavni razlozi su trošak, latencija i širina pojasa. Promet koji prolazi kroz središte za razmjenu u načelu ne naplaćuje nijedna strana, dok se promet prema pružatelju internetskih usluga na uzlaznom tržištu naplaćuje. Zahvaljujući izravnoj međusobnoj vezi, koja se često nalazi u istom gradu kao i obje mreže, izbjegava se potreba za dalekim putovanjem podataka iz jedne mreže u drugu, čime se smanjuje latencija. Treba napomenuti da definicijom IXP-a nisu obuhvaćene fizičke točke na kojima se međusobno povezuju samo dvije fizičke mreže (tj. pružatelji mrežnih usluga kao što su BASE i PROXIMUS). Stoga pri prenošenju Direktive države članice moraju razlikovati između operatora koji olakšavaju razmjenu ukupnog internetskog prometa među više mrežnih operatora i oni koji su operatori jedne mreže i koji fizički međusobno povezuju svoje mreže na temelju sporazuma o međusobnom povezivanju. U potonjem slučaju pružatelji mrežnih usluga nisu obuhvaćeni definicijom iz članka 4. stavka 13. To je objašnjeno u uvodnoj izjavi 18. u kojoj je navedeno da IXP ne pruža pristup mreži odnosno ne djeluje kao pružatelj prijenosa ni kao nositelj prijenosa. Posljednja kategorija pružatelja su poduzeća koja pružaju javne komunikacijske mreže i/ili usluge koje podliježu sigurnosnim obvezama i obvezama prijave iz članaka 13.a i 13.b Direktive 2002/21/EZ i stoga su isključena iz područja primjene Direktive NIS26. 2 ) Sustav naziva domena (DNS) Pojam sustav naziva domena definiran je u članku 4. stavku 14. kao „hijerarhijsko raspoređeni sustav imenovanja na mreži koji šalje upite o nazivima domena”. Drugim riječima, DNS se može opisati kao hijerarhijsko raspoređeni sustav imenovanja za računala, usluge i ostale resurse povezane na Internet kojim se omogućuje šifriranje naziva domena u IP adrese (adrese internetskog protokola). Glavna uloga sustava jest pretvaranje dodijeljenih naziva domena u IP adrese. U tu svrhu DNS upravlja bazom podataka i koristi se poslužiteljima naziva i rezolverom kako bi omogućio takav „prijevod” naziva domena u operativne IP adrese. Iako šifriranje naziva domena nije jedina zadaća DNS-a, to je njegova ključna zadaća. Pravna definicija iz članka 14. stavka 4. usmjerena je na glavnu ulogu sustava s gledišta korisnika i ne uključuje tehničke pojedinosti, kao što su na primjer upravljanje prostorom naziva domene, poslužiteljima naziva, rezolverima itd. Naposljetku, člankom 4. stavkom 15. pojašnjava se tko se smatra pružateljem DNS usluga. 26 Više pojedinosti o odnosu između Direktive NIS i Direktive 2002/21/EZ navedeno je u odjeljku 5.2. 21

Select target paragraph3

Connect to a paragraph
Connect to an entity
Disable highlights
Add to table of contents