Pojam središte za razmjenu internetskog prometa definiran je u članku 4. stavku 13. i dodatno
pojašnjen u uvodnoj izjavi 18. i može se opisati kao mrežni instrument koji omogućuje
međusobno povezivanje više od dvaju neovisnih tehnički autonomnih sustava, prvenstveno u
svrhu olakšavanja razmjene internetskog prometa. Središte za razmjenu internetskog prometa
može se opisati i kao fizička lokacija na kojoj više mreža može razmjenjivati internetski
promet s pomoću prekidača. Glavna je svrha IXP-a omogućiti mrežama izravno međusobno
povezivanje posredstvom središta za razmjenu, a ne posredstvom jedne ili više mreža treće
strane. Pružatelj IXP-a u načelu nije odgovoran za preusmjeravanje internetskog prometa.
Preusmjeravanje prometa obavljaju pružatelji mrežnih usluga. Postoje brojne prednosti
izravnog međusobnog povezivanja, ali glavni razlozi su trošak, latencija i širina pojasa.
Promet koji prolazi kroz središte za razmjenu u načelu ne naplaćuje nijedna strana, dok se
promet prema pružatelju internetskih usluga na uzlaznom tržištu naplaćuje. Zahvaljujući
izravnoj međusobnoj vezi, koja se često nalazi u istom gradu kao i obje mreže, izbjegava se
potreba za dalekim putovanjem podataka iz jedne mreže u drugu, čime se smanjuje latencija.
Treba napomenuti da definicijom IXP-a nisu obuhvaćene fizičke točke na kojima se
međusobno povezuju samo dvije fizičke mreže (tj. pružatelji mrežnih usluga kao što su BASE
i PROXIMUS). Stoga pri prenošenju Direktive države članice moraju razlikovati između
operatora koji olakšavaju razmjenu ukupnog internetskog prometa među više mrežnih
operatora i oni koji su operatori jedne mreže i koji fizički međusobno povezuju svoje mreže
na temelju sporazuma o međusobnom povezivanju. U potonjem slučaju pružatelji mrežnih
usluga nisu obuhvaćeni definicijom iz članka 4. stavka 13. To je objašnjeno u uvodnoj izjavi
18. u kojoj je navedeno da IXP ne pruža pristup mreži odnosno ne djeluje kao pružatelj
prijenosa ni kao nositelj prijenosa. Posljednja kategorija pružatelja su poduzeća koja pružaju
javne komunikacijske mreže i/ili usluge koje podliježu sigurnosnim obvezama i obvezama
prijave iz članaka 13.a i 13.b Direktive 2002/21/EZ i stoga su isključena iz područja primjene
Direktive NIS26.
2 ) Sustav naziva domena (DNS)
Pojam sustav naziva domena definiran je u članku 4. stavku 14. kao „hijerarhijsko raspoređeni
sustav imenovanja na mreži koji šalje upite o nazivima domena”. Drugim riječima, DNS se
može opisati kao hijerarhijsko raspoređeni sustav imenovanja za računala, usluge i ostale
resurse povezane na Internet kojim se omogućuje šifriranje naziva domena u IP adrese (adrese
internetskog protokola). Glavna uloga sustava jest pretvaranje dodijeljenih naziva domena u
IP adrese. U tu svrhu DNS upravlja bazom podataka i koristi se poslužiteljima naziva i
rezolverom kako bi omogućio takav „prijevod” naziva domena u operativne IP adrese. Iako
šifriranje naziva domena nije jedina zadaća DNS-a, to je njegova ključna zadaća. Pravna
definicija iz članka 14. stavka 4. usmjerena je na glavnu ulogu sustava s gledišta korisnika i
ne uključuje tehničke pojedinosti, kao što su na primjer upravljanje prostorom naziva domene,
poslužiteljima naziva, rezolverima itd. Naposljetku, člankom 4. stavkom 15. pojašnjava se tko
se smatra pružateljem DNS usluga.
26
Više pojedinosti o odnosu između Direktive NIS i Direktive 2002/21/EZ navedeno je u odjeljku 5.2.
21
Select target paragraph3
Connect to a paragraph
Connect to an entity
Disable highlights
Add to table of contents