koje pružaju”. Stoga operatori ključnih usluga ne bi trebali prijavljivati manje incidente nego
samo ozbiljne incidente koji utječu na kontinuitet pružanja ključne usluge. U članku 4. stavku
7. incident se definira kao „bilo koji događaj koji ima stvaran negativni učinak na sigurnost
mrežnih i informacijskih sustava”. Pojam „sigurnost mrežnih i informacijskih sustava”
definira se u članku 4. stavku 2. kao „sposobnost mrežnih i informacijskih sustava da
odolijevaju, na određenoj razini pouzdanosti, bilo kojoj radnji koja ugrožava dostupnost,
autentičnost, cjelovitost ili povjerljivost pohranjenih ili prenesenih ili obrađenih podataka ili
srodnih usluga koje ti mrežni i informacijski sustavi nude ili kojima omogućuju pristup”.
Stoga bi svaki događaj koji ima negativan utjecaj ne samo na dostupnost nego i na
autentičnost, cjelovitost ili povjerljivost podataka ili povezanih usluga mogao pokrenuti
obvezu obavješćivanja. Kontinuitet usluge koji se spominje u članku 14. stavku 3. može se
ugroziti ne samo u slučajevima fizičke dostupnosti, već i bilo kojim drugim sigurnosnim
incidentom koji utječe na pravilno pružanje usluge33.
Posebna radna skupina unutar skupine za suradnju priprema neobvezujuće smjernice o
okolnostima u kojima su operatori ključnih usluga dužni obavješćivati o incidentima u skladu
s člankom 14. stavkom 7. i o formatu i nacionalnom postupku obavješćivanja. Planira se da će
smjernice biti dovršene do četvrtog tromjesečja 2017.
Različiti nacionalni zahtjevi za obavješćivanje mogu dovesti do pravne nesigurnosti,
složenijih i opterećujućih postupaka i znatnih administrativnih troškova za pružatelje koji
djeluju preko granica. Komisija stoga pozdravlja rad skupine za suradnju. Kao i u slučaju
zahtjeva u pogledu sigurnosti, Komisija potiče države članice da pažljivo prate dokument sa
smjernicama koji će izraditi skupina za suradnju kako bi nacionalne odredbe o prijavi
incidenata bile što usklađenije.
4.4. Direktiva NIS, Prilog III.: pružatelji digitalnih usluga
Pružatelji digitalnih usluga (DSP-ovi) druga su kategorija subjekata uključenih u područje
primjene Direktive NIS. Ti se subjekti smatraju važnim gospodarskim subjektima jer ih
mnoga poduzeća upotrebljavaju za pružanje svojih usluga, a prekid u pružanju digitalnih
usluga mogao bi utjecati na ključne gospodarske i društvene aktivnosti.
4.4.1. Kategorije pružatelja digitalnih usluga
U članku 4. stavku 5. u kojem se definiraju digitalne usluge upućuje se na pravnu definiciju iz
članka 1. stavka 1. točke (b) Direktive 2015/1535 sužavanjem područja primjene na vrste
usluge navedene u Prilogu III. U članku 1. stavku 1. točki (b) Direktive (EU) 2015/1535 te se
usluge definiraju kao „svaka usluga koja se obično pruža uz naknadu, na daljinu,
elektroničkim sredstvima te na osobni zahtjev primatelja usluga”, a u Prilogu III. Direktivi
navedene su tri posebne vrste usluga: internetsko tržište, internetska tražilica i usluge
računalstva u oblaku. Za razliku od operatora ključnih usluga, Direktivom se ne traži od
država članica da identificiraju pružatelje digitalnih usluga na koje bi se potom primjenjivale
relevantne obveze. Stoga će se relevantne obveze iz Direktive, odnosno sigurnosni zahtjevi i
33
Isto se primjenjuje na pružatelje digitalnih usluga.
31
Select target paragraph3
Connect to a paragraph
Connect to an entity
Disable highlights
Add to table of contents