programa kibersigurnosne certifikacije na razini EU-a za proizvode, usluge i/ili sustave, kojima bi se razina jamstva prilagođavala predviđenoj uporabi (to mogu biti ključne infrastrukture ili uređaji za široku potrošnju)19. Od njega bi korist imala poduzeća jer u slučaju prekograničnog poslovanja ne bi morala prolaziti nekoliko postupaka certifikacije, čime bi se ograničili administrativni i financijski troškovi. Provedbom programa razvijenih na temelju tog Okvira pridonijelo bi se i jačanju povjerenja potrošača jer bi se potvrdom o sukladnosti informiralo kupce i korisnike o sigurnosnim obilježjima proizvoda i usluga koje kupuju i upotrebljavaju i jamčila njihova sigurnost. Na taj bi način visoke norme kibersigurnosti postale izvor konkurentne prednosti. Rezultat bi bio veća otpornost proizvoda i usluga IKT-a koji bi se formalno ocjenjivali na temelju definiranih normi kibersigurnosti, a koje bi se mogle razvijati u kombinaciji sa sveobuhvatnijim tekućim aktivnostima u području norma IKT-a20. Programi unutar okvira bili bi dobrovoljni i njima se ne bi uvele neposredne regulatorne obveze za prodavače ili pružatelje usluga. Sustavi ne bi bili u suprotnosti s primjenjivim pravnim zahtjevima, na primjer sa zakonodavstvom EU-a o zaštiti podataka. Nakon uspostave Okvira Komisija će pozvati relevantne dionike da se usmjere na tri prioritetna područja:  sigurnost u ključnim ili visokorizičnim primjenama21: sustavi o kojima ovisimo u svakodnevnom životu sve su više digitalizirani i međusobno povezani, od automobila i strojeva u tvornicama do najvećih sustava, primjerice zrakoplova ili elektrana, ili onih najmanjih, primjerice medicinskih proizvoda. Stoga bi bile potrebne stroge procjene sigurnosti ključnih komponenti IKT-a u takvim proizvodima i sustavima;  kibersigurnost u digitalnim proizvodima, mrežama, sustavima i uslugama široke uporabe koji se upotrebljavaju u privatnom i javnom sektoru u cilju obrane protiv napada i primjene regulatornih obveza22, na primjer, šifriranje e-pošte, vatrozidovi i virtualne privatne mreže. Od ključne je važnosti da se širenjem takvih alata ne stvore novi izvori rizika ili nove ranjivosti;  uporaba metoda „integrirane sigurnosti” u cjenovno pristupačnim, digitalnim, međusobno povezanim uređajima za široku potrošnju koji čine internet stvari: programi obuhvaćeni tim okvirom mogli bi biti znak da su proizvodi proizvedeni primjenom najnaprednijih sigurnih razvojnih metoda, da su podvrgnuti prikladnom ispitivanju sigurnosti i da su se trgovci obvezali ažurirati svoj softver u slučaju novootkrivenih ranjivosti ili prijetnji. U okviru tih prioriteta posebno treba uzeti u obzir stalni razvoj kiberprijetnji i važnost osnovnih usluga, kao što su prijevoz, energija, zdravstvena skrb, bankarstvo, infrastruktura financijskog tržišta, pitka voda ili digitalna infrastruktura23. 19 20 21 22 23 Razina jamstva označava stupanj strogoće procjene sigurnosti i obično je razmjerna razini rizika povezanog s područjima primjene ili funkcijama (tj. viša razina jamstva potrebna je za proizvode ili usluge IKT-a koji se upotrebljavaju u visoko rizičnim područjima primjene ili funkcijama). COM (2016) 176. Iznimka su slučajevi kada su obvezna ili dobrovoljna certifikacija uređene drugim aktima Unije. Na primjer, Direktivom (EU) 2016/1148, Uredbom (EU) 2016/679, Direktivom (EU) 2015/2366 i drugim zakonodavnim prijedlozima kao što je Europski zakonik o elektroničkim komunikacijama propisano je da organizacije moraju uspostaviti prikladne mjere sigurnosti za uklanjanje relevantnih rizika povezanih s kibersigurnošću. Sektori obuhvaćeni područjem primjene Direktive (EU) 2016/1148 Europskog parlamenta i Vijeća od 6. srpnja 2016. o mjerama za visoku zajedničku razinu sigurnosti mrežnih i informacijskih sustava širom Unije. 5

Select target paragraph3

Connect to a paragraph
Connect to an entity
Disable highlights
Add to table of contents